beats by dre cheap

Psycho monkey

Jednom je Šabo, kad su ga priupitali šta bi savjetovao čovjeku kojem želi dobro, rekao:
 
·        da se svojim mišljenjem ne izdvaja među ljudima sa kojima živi i
·        da ne govori uvijek ono što misli.
 
Meni se čini da sam ja jedan sasvim običan čovjek, pa zašto sam onda drugačija?
 
Jedne noći, kad su me morile vrućina i nesanica, a obično negdje u to doba čovjeku na um padaju takva teška pitanja i obično u to doba on i pronađe najbolje odgovore, ali ga na nesreću baš tada nešto privuče mehkom jastučetu, pa on utone u snove, te se ujutru rijetko kada sjeća svojih misli prije spavanja, ili mu se čine tako budalaste i besmislene da pomisli da ih je snio, E baš te takve noći ja odlučih pronaći svog Malog Princa.
 
Stvari, ljudi, događaji oko mene, u posljednje vrijeme su se previše « uozbiljili » i ja se osjetih nekako staro, ali opet neugodno, strano, hm ... u najmanju ruku čudno. «Odrasli su jako čudni.» govorio je Egziperijev Mali Princ i naravno da je bio u pravu. Jako jako čudni ... Iako kažu da Egziperijevu knjigu treba pročitati 3 puta u životu, u njegovim ključnim razdobljima, ja sam još uvijek zadržana na onom prvom put. Možda je od tada prošlo sedam, osam godina, ali još uvijek se sjećam nekih stvari, i baš tu večer se prisjetih Malog Princa, i odlučih na nebu naći svoje odgovore, ako ih gore ne nađem možda su ipak u drugom čitanju.
 
Jedna zvijezda je sijala više od drugih. Ne znam baš razlikovati zvijezde, ali ova moja se otprilike nađe tako što izbacim glavu kroz prozor tako da mi bude u ravnom položaju u odnosu na tijelo ali opet zabačena u položaj prema gore, laktovi naslonjeni na štokove, oči gledaju desno i tačno tamo gdje se najduža grančica trešnje ispred moje kuće nagela u lijevu stranu, e baš tu, tu... tu ... vidite je ... e to je moja zvijezda ! Zar nije najljepša zvijezdica sa najjačim sjajem na čitavom nebu. Otkriću vam svoju malu tajnu, ali psttt ... nemojte nikome govoriti... na toj zvijezdi stanuje moj Mali Princ. Jeste, jeste ... te noći sam ga pronašla.Ugledala sam ga baš u trenutku kada je svoju ružu stavio pod staklo. Njegova je ruža jedinstvena, baš kao što je i moja zvijezda.
 
I moji odgovori su bili tu. Sjali su na maloj zvijezdici, i čekali da ih ja ugledam. Zašto sam ja drugačija? Zato što još uvijek shvatam zašto je toliko važno da Mali Princ stavi svoju ružu pod staklo, zato što u jednom crtežu gdje «ozbiljni» ljudi vide šešir, ja još uvijek vidim zmijskog cara koji je progutao slona a nije ga sažvakao, pa se sada ne može da kreće i spava punih šest mjeseci dok ga ne svari, zato što se još uvijek čudim nekim stvarima, ljudskim postupcima koji su «ozbiljnim» ljudima sasvim normalni, zato što se moje mišljenje razlikuje od njihovog, zato što uvijek kažem ono što mislim, zato, zato, zato ... zato što još uvijek nisam, ja ludi mali vrapčić pošla jastrogu u pohod ... a imam samo 18. godina i zamislite djevojčica koja je tek pronašla svog Malog Princa se upisala na fakultet, instituciju za «ozbiljne» ljude. Jastrog jede lude, hrabre, neobične vrapčiće samo ukoliko oni pokleknu i to dopuste. Ali ludi vrapčić može biti mudar i opstati u jastrogovom gnijezdu.
 
Pronašla sam svog Malog Princa i obećala sam mu da ću se potruditi da ostanem neobičan vrapčić, ali opet običan čovjek. Kako ? Odgovore dobijem svaki put kada potražim svoju zvijezdicu na nebu i mahnem malom dječaku zlatne kose. Možda nije loše da se ponekad poslušaju Šabini savjeti. Treba naučiti zašutjeti u pravom trenutku, treba naučiti razumjeti pravi trenutak i uvijek misliti jedan korak unaprijed. Eto, otkrila sam vam jednu tajnu koju mi je te večeri povjerio moj Mali Princ.
 
Napomenite me da idući put pitam Malog Princa, da li se moja ludost podudara sa ludošću drugih ljudi ???
 
 
 
... idući pravo ispred sebe, ne stiže se baš daleko ...
 
 
 
 

Vi koji ulazite, ostavite svaku nadu !
http://autarkes.blogger.ba
05/08/2007 22:28