beats by dre cheap

Ovo je priča koju vrlo rado pričam ...

~  ~

~  ~  ~

~  ~  ~  ~ 

 

There’s room at the top of the stairs
Every night I’m drawn up there
There’s a girl in the mirror
Her face is getting clearer
Young child won’t you tell me why I’m here?


 
Volim priče. Volim ljude koji znaju pričati priče. Volim biti okružena ljudima koji znaju pričati priče. Voljela bih da i ja znam pričati priče. Ali ja ne znam ispričati ni prokleti vic da se ljudi nasmiju. Ali, ima tu jedna priča. Tu u mojoj glavi. Priča koja se sama priča. Ima tu jedna djevojka koja jako liči na mene. Fizički. U toj priči ta djevojka zna pričati priče. I samo zbog toga joj zavidim. Inače nije ništa posebno. U toj priči djevojka priča najčudnije i najbolje priče. Njene rečenice su duge, sa puno zareza, ali ne dopuštaju ti da izgubiš nit. Volim takve priče. Te priče nisu ni kratke nisu ni preduge, onako taman. Volim takve priče. U tim pričama nema puno likova, najviše pet, i oni ne pričaju. Volim takve priče. To su priče u kojima nema ponavljanja. Volim takve priče. To su priče sa puno lijepih opisa koji nisu tu bezveze. To su priče gdje svaka sitnica nešto znači. To su priče u kojima nema stranih riječi. To su priče pričane jednostavnim jezikom, svima lahko razumljivim. To nisu komične priče ali su prožete nečim simpatičnim, čak i one najtužnije. To nisu ljubavne priče, takve baš i ne volim. To nisu uvijek priče sa sretnim krajem. To su obične priče o neobičnim stvarima. Volim takve priče. I baš zbog toga ja nikad neću naprisati priču kakvu volim. Zato što će djevojka iz priče u mojoj glavi uvijek imati bolje priče od onih mojih. Ne tražim od vas da ovo razumijete. Mislim da čak i nećete. Nemojte ovo pogrešno shvatiti, ne vrijeđam vas, niti vas podcjenjujem. To je samo zato što ja jednostavno ne znam dobro pričati priče. Niti prenijeti priče koje priča djevojka iz priče u mojoj glavi.
 

Vi koji ulazite, ostavite svaku nadu !
http://autarkes.blogger.ba
24/08/2007 11:59